Relativno niska razina svijesti i znanja šire javnosti često vodi do negativnih predrasuda o djeci i osobama s mentalnom retardacijom.

Neprihvaćanje pojedinaca iz njihove životne sredine u njima stvara strahove i otpor koji prijeće komunikaciju i slobodu kretanja.

Dolazi do gubljenja kontakta sa okolinom i još veće izoliranosti. Zdravstveno stanje osoba s mentalnom retardacijom dodatno se pogoršava nemogućnošću ostvarivanja kao društvenih bića.

Uz promidžbene aktivnosti i zastupljenost u medijima, neophodno je kontinuirano informirati i educirati ciljne skupine predškolskog i školskog uzrasta, kako bi se u skoroj budućnosti promijenio ustaljeni model distanciranosti od onih koji su različiti.