U sklopu provedbe aktivnosti projekta SF.3.4.11.01.0100 Zaželi- „Pružit’ ću ti potporu!“ voditeljica projekta odlazi u redovan obilazak korisnika i njihovih pružatelja usluga gerontodomaćica. Tim povodom želimo prenijeti njene dojmove s terena;

„ Svi korisnici su me vrlo srdačno dočekali, uz osmijeh i veseo izraz na njihovom licu uza sve teškoće s kojima se nose s obzirom na to da se nalaze u trećoj životnoj dobi. Većinom se svakodnevno suočavaju s raznim teškoćama kao što su kronične bolesti, usamljenost, invaliditet, izmještenost od ostatka obitelji ili pak urbane sredine. Zahvalni su i sretni na svakoj najmanjoj podršci i pomoći jer bez ove usluge kako kažu, koju im osiguravamo kroz provedbu projekta ne bi mogli sami. Posebno me dirnula priča jedne starije gospođe Save koja živi sama i pomalo sebi zamjera što ove godine nikako nije mogla posaditi barem malo vrta da iz njega ubere makar salate i rajčice za ručak, a sve je to donedavno radila sama, kako kaže: „ Sada mi je devedeset i četiri godine, u devedeset petoj sam, a prošle godine sam još obrađivala malo vrta za se. Godine su me stigle. Dobro mi je, samo ne mogu više puno, ne žalim se jer imam moju malu koja pazi na me. I da mi nije ove moje male ne bih više mogla sama.“- govoreći o svojoj gerontodomaćici. „Tko me god pita kako mi je ? Mogu li sama?-  ja mu kažem, dođe meni moja mala i kad treba i ne treba, uvijek brine i pita treba li mi što, ne prođe pored kuće, a da ne svrati. Ona mi zlata vrijedi, ma što god mi treba ona mi učini, donese ili uradi,  ne moram joj ni reći što mi treba, prije negoli kažem ona je već napravila. Eno po selu je više i ne zovu imenom već Savina mala. Sretna sam da imam pomoć i da me netko obiđe jer rodbina i svi koje znam imaju svoje poslove i svoje obaveze. “