Zlarinski kamenčić

Poklopilo se mnogo zajedničkoga, a presudna je bila želja za pomoći, nemjerljiva ljubav prema umjetnosti, i slikari sa svih strana dođoše na otok Zlarin, u mjesto Zlarin 24.-27. rujna 2010. , u kuću voditeljice Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom Šibensko-kninske županije „Kamenčići”, gospođe Sonje Ninić-Ševo, kako bi donirali svoje radove. Dobri prijatelji iz Knina: Mijat Marić, Boris Perić i Fabijan Lovrić (pisac redaka ovih), odlučiše pomoći u organizaciji ovakvog projekta, jer to rade već desetljećima, kako bi ovakva akcija bila novi kamenčić u pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija, a samo druženje dobilo prijateljsko ozračje i zadovoljstvo u radu.

Voditeljica, Sonja Ninić-Ševo naglašava impresije i tijek realizacije: „Naša udruga je do sada organizirala tri jednodnevne likovne kolonije na otoku Zlarinu. Kolonije su koncipirane kao javna manifestacija tj. odvijale su se na središnjem zlarinskom trgu. Na dosadašnjim kolonijama su sudjelovali slikari iz Šibensko-kninske županije uz nekoliko slikara koji su se u to vrijeme zatekli na otoku kao turisti. Na zadnjoj koloniji smo sa g. Mijatom Marićem razmotrili mogućnost organiziranja višednevne kolonije, do čije realizacije je sada i došlo. Ne mogu biti skromna pa ne reći kako sam “odradila” veći broj organizacija, seminara, susreta odnosno rada sa GRUPOM LJUDI. To i nije baš uvijek jednostavno i lako niti sa ljudima koje “dobro” poznajete, a pogotovo kada se sa nekim sretnete po prvi put. Koliko god bila zadovoljna, zbog Udruge, što imamo toliki odaziv, još više sam bila zadovoljna, ispunjena i radosna što sam DOBILA PRILIKU da osobno upoznam takve ljude. Od prvog momenta su bili moji i uvjerena sam da su oni sa mnom osjetili da mogu imati iskrenu komunikaciju kakvu i ja sa njima. Iako obožavam umjetnost, ne vjerujem da bi svoje impresije mogla dovoljno dobro izraziti u bilo kojem umjetničkom mediju. Možda je moja umjetnost da prepoznam dobre duše i da se sa njima sporazumijevam bez ikakvih zapreka. Ono što mi je Bog uskratio u izričaju nadoknadio je mojim odnosom prema ljudima čistog srca. Slikari koji su bili na Zlarinu su prvenstveno Veliki LJUDI a tek potom i umjetnici. Takvi su i glazbenici koji se odazivaju na naše koncerte i svi su mi ostavili trag u srcu, ali, koja je ovo ekipa?!!!”

Biti zadovoljan kao gost, kao sudionik, kao onaj koji daruje i pomaže, najbolje govore riječi slikarice Milice Krčmar: „Ovo na Zlarinu je dar neba, Božji dar koji oplemenjuje i ističe najhumanije vrijednosti čovjeka spram čovjeka. Raditi za štićenike Udruge „Kamenčići” koja skrbi o onima kojima svekolika pomoć treba. Čast svakoga od nas sudionika. Ja osobno, ispunjena sam ljepotom Zlarina i unutarnjim mirom što mogu dio svog dara dati za ugodniji trenutak drugome. O svemu, neka govore moje slike.”

Bez sumnje, slažemo se sa slikaricom Krčmar, koja je u Parizu dostigla cijenu svojih slika od 7 000 € (iako bi i ostalih dvadesetak sudionika rekli isto), a ilustrativno, upravo prilažem njezine slike, s nadom kako će se još mnogi uključiti u ovakav vid darivanja, vid pomoći u onom što im je Bog nesebično darovao u vidu talenta, u vidu osjećaja za humano djelovanje i rad. Neka ova kolonija bude novi kamenčić u Zlarinskom mozaiku ljepote.

Knin, 27. rujna 2010. Fabijan Lovrić