03.12.2003

U POVODU 3. PROSINCA MEĐUNARODNOG DANA INVALIDA
SONJA ŠEVO, PREDSJEDNICA UDRUGE ZA POMOĆ MENTALNO
RETARDIRANIM OSOBAMA ŽUPANIJE

Invalida se svi sjete jednom godišnje

U Šibeniku pet godina djeluje Udruga za pomoć mentalno retardiranim osobama, u kojoj je 5o-ak članova, uglavnom roditelja mentalno retardirane djece. Predsjednica udruge je Sonja Ševo, majka 15-godišnje Vande, 4-godišnje Leticije i 2-godišnjeg Višena. U povodu Međunarodnog dana invalida, koji se obilježava 3. prosinca, zajedno s predstavnicima udruga iz cijele Hrvatske, gospođu Ševo primit će danas predsjednik Mesić.
Što očekujete od tog susreta?
– Ne očekujem ništa posebno, ali se nadam da će u budućnosti biti bolje. Prvi put u Saboru sada imamo zastupnika invalida, i to je korak naprijed. Možda će to potaknuti i naše gradske oce da nam više pomognu.
Kakva je bila dosadašnja suradnja s lokalnim vlastima i što očekujete od nove vlasti?
Većinom je sve ostajalo na obećanjima. Otkako sam predsjednica, od njih nismo dobili ni lipe. Oni znaju da mi postojimo i mislim da ih ne treba podsjećati da bez novca nema ni ozbiljnijeg rada.
Što Vam je najpotrebnije da bi rad udruge u budućnosti bio djelotvorniji?
– Prostor. Sve ove godine sastajemo se u Centru za odgoj i obrazovanje na Šubićevcu, a nema ozbiljnijeg rada bez prostorija u kojima bismo se mogli sastajati s našom djecom. U tom slučaju, moglo bi se otvoriti nekoliko novih radnih mjesta. Trebamo defektologa, psihologa i fizioterapeuta. Naša djeca većinom borave kući, a kada bi dobili prostor, imali bi i više mogućnosti za izlazak.
Koliko je uopće cjelokupna javnost senzibilizirana za vaše probleme?
– Jako malo. Svojim ponašanjem mnogi nas prisiljavaju da držimo djecu zatvorenu u kući. Odnos većine ljudi je krajnje primitivan. To je izgleda naš nivo, od kojeg ne možemo bolje. Nevjerojatno je što sve mentalno retardirane osobe u inozemstvu mogu ostvariti i dobiti, a što ovdje ne možemo ni pomisliti.
Osjećaju li se onda roditelji osamljeno u svojoj životnoj borbi?
– Na žalost, sve vrste osamljenosti, od one početne u vlastitom okruženju do opće društvene osamljenosti.
Planirate li humanitarne akcije, kojima bi se mogao pomoći rad udruge?
– Postoje planovi o organiziranju modne revije na kraju MDF-a, ali to je još neizvjesno. Prvo ćemo sami podijeliti darove našoj djeci za Božić i Novu godinu, jer dosada ih se nitko nije sjetio.
Dijelite li naše mišljenje da se invalida svi sjete jednom godišnje, na Međunarodni dan invalida?
– Apsolutno. Svi nas se sjete danas, a već sutra nas zaborave.

M. GULIN