Trogodišnji program:”Poboljšanje kvalitete života osoba s intelektualnim teškoćama kroz razvijanje mreže inovativnih usluga” 2017.-2020.

18.12.2017.
Trogodišnji program:”Poboljšanje kvalitete života osoba s intelektualnim teškoćama kroz razvijanje mreže inovativnih usluga” 2017.-2020. - Udruga Kamenčići

Trogodišnji program: “Poboljšanje kvalitete života osoba s intelektualnim teškoćama kroz razvijanje mreže inovativnih usluga” 2017.-2020.

OPĆI CILJ:
Poboljšana kvaliteta života osoba s intelektualnim teškoćama u Šibensko kninskoj županiji

Specifični cilj:
1. Poticanje osoba s intelektualnim teškoćama na usvajanje novih vještina koje doprinose povećanju njihovih potencijala
2. Jačanje socijalne uključenosti osoba s intelektualnim teškoćama

Provođenjem programa korisnici dobivaju mogućnost korištenja usluga koje nisu dostupne u lokalnoj zajednici kojoj žive.
Uključenošću u aktivnosti programa usvajaju nova znanja i vještine kojima podižu svoje kompentencije kako za tržište rada tako i za radionice koje se provode u Udruzi.
Isto tako korisnici usvajaju socijalizacijske navike te vještine i znanja potrebna za samostalan život.
Kroz praćenje korisnika tijekom njihove višegodišnje uključenosti u različite projekte i programe zaposlenici Udruge imaju uvid u mogućnosti svakog pojedinca te im se pristupa individualizirano.
Kontinuiranim provođenjem programa osigurana im je svakodnevna skrb u jednom dijelu dana što njihovom življenju daje vrijednosnu dimenziju i mogućnost ostvarivanja na više polja.
Kako kroz ovaj program želimo potakniti što veću društvenu pokretljivost korisnika,njegovateljica će biti angažirana kao pratnja na različitim društvenim i športskim događanjima.
Proširenjem postojećih usluga smo dobili inovativnu komponentu programa što se itekako odražava na kvalitetu življenja korisnika.
Roditelji korisnika programa će se uz mogućnosti koje njihova djeca imaju na raspolaganju teže odlučiti na izdvajanje djeteta iz obitelji i smještanja u neku od udaljenih ustanova.
Kroz program se umanjuju problemi obitelji koje imaju za člana osobu sa težim oblikom psihomotorne retardacije i suočavaju se sa svakodnevnim teškoćama.
Mahom su to obitelji lošeg socio-ekonomskog statusa i nisu u mogućnosti izdvojiti sredstva za plaćanje usluga koje bi im olakšale težinu skrbljenja o potpuno nesamostalnom članu njihove obitelji.
Jednoroditeljskim obiteljima neophodna je podrška kako ne bi bile u totalnoj disfunkciji.
Roditelji koji su već i sami lošeg zdravstvenog stanja prisiljeni su dio tereta prebaciti na ostale članove obitelji (djecu) i tada dolazi do većih obiteljskih problema ,
dok se s mogućnošću korištenja usluga programa navedeni problemi bitno umanjuju.